nedjelja, 06.07.2008.

Mario..

Tvoj odlazak je ostavio bol koju nitko ne moze izlijeciti,. ali ljubav prema tebi ostavlja sjecanje koje nam nitko ne moze uzeti.

Neka ti je laka crna zemlja i siroki putevi nebeski !..I neka te andjeli zauvijek usrecuju nebeskim voznjama... ...Pocivao u miru...

Udahnite, sjetite se, volite i
pazite kako vozite...!

- 13:03 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 28.06.2008.

Andjele moj...


....sto morem svoje njeznosti moju tugu u osmijeh pretvaras.... i vracas izgubljenu nadu sa malo rijeci i puno ljubavi...i cinis me sretnom ....tonem ti u dusu i citam, slovima meksim od svile...veceras pozeljeh da si moj...ma nije te bilo dugo,znas, prosao je trenutak....kao vjecnost..dovaoljan razlog da otvorimo vino....jer i ja sam bas kao i ti u svome srcu cuvala tisinu...citavo ovo vrijeme....a sjecam se .. pamtim...ispisane redove nase...bez nekog posebnog razloga,jer nama je od ljubavi dano...da dijelimo rijeci...iste snove...da se volimo tajno.....u tom svijetu u kojem rijetko ostajemo sami...jedno drugom do kraja nismo sudjeni...a ipak...volimo se...izmedju sunca i mjeseca....trenutak je kad osjetis drhtaj...dodir poljupca...kad zatreperis ljubavlju svojom...i samo mi nakon dugo vremena...zastani na tren i poslusaj ljubav...ovu melodiju sjetnu...prelijeva se u boji tvojih ociju...ne zuri se ,vrijeme ionako prebrzo leti...razmaknut cu ti kosu,sapnuti...nemoj da se zuris...sada je najljepse...osjeti,smiraj bez vjetra...niko nam nemoze uzeti ljubav.....sve sto govoris pogledom,vraca u prosle dane...gdje te volim...gdje te slusam...i tako svaki put kad ostanemo sami...pokazi mi stazu...ne zaboravi...tvoja sam....poljubac...ljubav skrivena u srcu...jedan san....ako te sutra budem drzala za ruku...zauvijek povezani...daleko i blizu...ostajemo bliski...izgubljeni...u svijetu samoce...ljubim te,u postelji od svile poljupcima spoznajem odgovore...i krijem istinu...jer ni nocas,ako zbrojim prosle dane...necu ti priznati...koliko nedostajes...na mjestu gdje nebo zemlju ljubi...zabiljezen trenutak..koliko te volim...istinom...

- 21:35 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

Sumorno jutro...

Ma koliko bilo tesko priznati,osjecam se izgubljeno I bespomocno.Taj nemir koji vec danima prozima moje bice, lomi I onu zadnju liniju otpora.Postaje svejedno,probuditi se ili zauvjek zaspati!I nije me briga!Prestala sam vjerovati u cuda.Pomirena sa realnoscu,ravnodusna vise ne mogu sacuvati ni samu sebe!
Usidrena u luku zaboravljenog vremena,moje sidro sve dublje tone u mulj.Talasi duse razbijeni u greben zivota,mrtvi osjecaji na splavu samoce.Nestajem!I zar je vise bitno ko je kriv ovom propadnju,jedno juce ili tek pomisao na ono sto je moglo da bude sutra!.Na ivici ponora izgovaram posljednju molitvu!Sve vise je bola,stjerana u kut,pogleda prikovanog za daljinu.Nema spokoja.Nemirne sjene igraju posljednju prestavu na zidu sjecanja.Sve bitke moga zivota su izgubljene!
Bilo je vrijedno i ako sutra ne osvanem!Jer...Previse te volim,andjele moj!

- 10:24 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 27.06.2008.

Trenutak slabosti...

dragi...kazu alkohol daje snagu,lomi sve zapreke razuma....ali zar ovo izmedju nas uopce ima razuma???...bili smo zajedno a ipak tako daleko jedno od drugog.....i rijeci su se prelijevale u bujicu I nekontrolirano tekle koritom mojih zelja...da,otvorila sam ti svoje srce,sve ono sto sam pozeljela sakriti isplivalo je na povrsinu...pricala sam I pricala...o ljubavi...o tebi...o svojim zeljama...snovima...svaku svoju gresku dala ti na uvid,svaki moj strah padao je pred tobom...sreca I tuga mjesale su se I stvarale gorak okus u ustima...a ja sam zeljela jos...zastor je pao,jedan zivot je posato razgolicen...nisam bila savrsena,prepuna mana I gresaka sjedila sam tu pred tobom....sa casom u ruci,pijana od bola,pijana od tebe...tonula jos dublje....kako sam te samo voljela...nesvjesna svega oko sebe,vidjela sam samo tvoj lik...tvoje oci...meni najdraze oci...kao da je vrijeme stalo,toga casa za nas trenutak...jedinstven,samo nama jasan...
I danas kad se sa sjetom prisjecam svih tih proslih dogadjaja....i danas kad tvoje zelje vise nisu tako okrenute prema meni...ne zalim niti jednog trenutka koji smo proveli zajedno....da,bili smo zajedno,osjecala sam te kao da si tik tu uz mene...kad bi zatvorila oci,osjetila bi tvoje ruke...tvoje usne...i kad bi me upitao”zasto sutis?”...rekla bi “pusti”...nisam nalazila rijeci kojima bi opisala osjecaj koji je plovio mojim tjelom...dok bi te promatrala....zaboravila bi na daljinu...nosena snagom tvoga postojanja...tvoje ljubavi...gradila jedan svijet,svijet stvoren samo za nas....i bila sretna...bila tvoja,samo tvoja...kako divan osjecaj!!!
najdrazi..... hvala sto bas tebi,tako prekrasnoj dusi mogu pokloniti svu ljubav koju osjecam u sebi...

- 15:12 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.06.2008.

Tihe misli ponocnog gosta...

....dragi,ponoc je vec davno otkucala a ja eto jos uvjek sjedim I listam po sjecanjima...ova tama sto me okruzuje,ove misli sto su izgubile vise smisao kopaju u meni ranu,zadiru do bola...vjerujes li da ljepota boli!...ljepota onoga sto smo imali I cemu smo tezili...uplovila bi u tvoje tuzne oci I u njima pronasla smiraj...toplinu...razumjevanje....pronasla smisao svega onoga cemu sam u zivotu tezila...nikada necu shvatiti tvoju odluku....imas li snage pogledati me I reci da nam zelje nisu bile iste...i pitam se,iz dana u dan se pitam.....ima li povrataka natrag?zelim li uopce isplivati iz tih uspomena koje me drze koliko toliko na zivotu?...
Volim te...znas li kako je tesko izgovoriti te rijeci?toliko puta pozelim viknuti u noc....volim te...glasno dozvati tvoje ime...toliko puta pozelimda si tu....kraj mene....vrisak se izgubi negdje duboko u srcu,tihi uzdah prelomi se u grudima,a iz sklopljenih ociju klizne suza...i boli me,boli do ludila....ponestaje mi snage,jer ti si bio moja snaga....moj izvor kojim sam se napajala....moje sunce sto me grijalo...moja luka gdje pronadjoh spokoj za svoju umornu dusu...da,sve si mi to bio...sve mi to jesi....sve ces mi to biti...i jos mnogo,mnogo vise...i ljepse....i kad sad pogledam u ovu tamnu noc....nazirem negdje daleko sjaj...da,to je nada...nada u jedno bolje sutra...u jedno vrijeme kad ces se pojaviti ovdje pored mene....dan kada ce ova tuga postati samo mit koji cemo jedno drugom prepricavati sa osmjehom na licu....najdrazi,vjerujes li???...ja vjerujem,jer vjerujem u tebe!
Znas li kako je tesko usnuti u ovakvoj noci...zagrliti jastuk I zaspati sa suzama....i probuditi se sa saznanjem da te nema...da nikad neces doci....da smo dva svijeta toliko ista a toliko razlicita...znas li??...nikad necu saznati....niti zelim znati...ubilo bi me saznanje da je I tebi tesko,jer jedino sto ti trebas znati je....zelim da budes sretan,tamo negdje daleko gdje si sagradio svoj dom....da,tamo pripadas,ma koliko ja sebe uvjeravala u suprotno....meni ostavi san,i tracak nade za jedan dan...negdje,nekad....i sjecanja....hranicu se njima I voljeti te...voljeti beskrajno....
najdrazi....nek ti oko suzu ne okusi,nek ti se dusa tereta oslobodi...i znaj da "najvaznije stvari u svijetu postigli su ljudi koji su se nastavili truditi kad se cinilo da vise nema nade”

- 11:04 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 25.06.2008.

Kad sjecanje pritisne...

.....mili moj,evo prosla je godina od onih trenutaka koji su mi ucinili zivot bajkom,bajkom koja je kratko trajala ali trenuci koje sam provela sa tobom cu pamtiti cijeli zivot...nije nam bilo sudjeno...obecasmo tada jedno drugom svasta,preplavljeni nekom laznom nadom iz dana u dan kovali planove o sreci...a trebalo je tako malo,jedan korak bio bi dovoljan da ispuni sve ono o cemu sanjasmo!
Koliko se poznamo?..cetiri duge godine a ponekad mi se cini kao cijela vjecnost jer toliko te poznam da se ponekad uplasim da su ovo trenuci samo nastavak nekog zivota gdje smo bili jedna dusa u dva tijela...jer kako objasniti sebi da nekog mozes toliko voljeti,toliko poznavati,toliko zeljeti ...da,ispunjavas moje bice vec godinama,ziva si sjena koja se nadvila nad moje postojanje...i doista neznam kako i kuda dalje bez tebe?
Sjeti se,mjesec dana,dan za danom,bio si tu pored mene...smijala sam se,toliko puta sam se nasmijala samo da ne primjetis bol I suze u ocima...ceznula za tobom,brinula se na svaki tvoj skriveni strah...upijala svaki tvoj pogled,svaku miso...kao da sam slutila jos tada da sva ona ljepota o kojoj govorismo nece bit dio naseg zivota,nece biti dio nas...razumjela sam tvoju samocu tih trenutaka,iako mi je bolno padala jer sam znala da ne patis zamnom,ali sve sam razumjela,bila sam dio nje I to sam mogla podnijeti...samo da bi mi ti na trenutak bio sretan!...kako sam te samo voljela,kako te samo volim I u ovom trenutku dok papir trpi moje rijeci...dala bi ti sve,i dala sam ti sve sto si htio uzeti...ali bilo je to malo,premalo da bi nastavila zivot sa tim mrvicama koje mi I sad ponekad dobacis!
Prosla je godina,kao da nije...jos uvjek te vidim onako nasmijanog,sjedis preko puta mene I govoris mi da je sve moguce...jos uvjek si tu,jos uvjek pjesma tece I lomi svaki otpor pameti u meni...i rijeci neke teske bivaju zaboravljene,opomene izbrisane...sudbina me dodijelila tebi,poput roba gospodaru...i ne zalim,prekratak je ovaj zivot da bi ga ispunjavala nekim crnim mislima...neka bude kako mora biti...
nikada nisam bila neki borac,mnoge stvari sam prepustala u ruke sudbine I danas placam za sve to!pitam se da li sam ponekad mogla utjecati na svoj zivotni put I opet mi se cini da bi ponovo bas odradila ovako kako jesam!..cesto se vratim unatrag cetiri godine I pozelim da te nikad nisam upoznala I onda mi bude tesko...ljepota svega onoga sto smo izgradili u tom vremenu baca u sijenu svaku suzu I uzdah sadasnjeg trenutaka.i govorim sebi,tako je moralo biti...znali smo od samog pocetka da ono sto imamo je samo dio onoga sto zivimo,osudjeni na propast ipak smo ustrajali sve te godine...prebirem sjecanje,brojim sve te trenutke kad sam se osjecala poput djeteta koje vjeruje u bajke I zivi kroz njih...

- 15:58 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ne govori na glas,znam kraj koga se budis
i znam da to nisam ja..

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr